Abstract

Rad propituje primjenjivost koncepta i pojma prekarnost kao označitelja koji se odnosi na posljedice restrukturiranja rada i radnih uvjeta pod diktatom neoliberalnog režima. U uvjetima intenzivirane globalne kompetitivnosti čitavo radno aktivno stanovništvo biva podvrgnuto pritiscima prilagodbe tržištu. Kratkoročni i nestabilni radni ugovori postali su tipična pojavnost postindustrijskog društva, a poimanje vremena kao resursa poprimilo je drukčiju dimenziju. Hegemonija satnog vremena slomila se zbog zahtjeva za stalnom otvorenošću globalnom tržištu te imperativa permanentnog stanja pripravnosti, uključenosti i prilagodljivosti. Preplitanja kulturno-povijesnih mikroperspektiva i socio-ekonomskih makroperspektiva ukazuju na različite tendencije menadžmenta u kvantifikaciji radnog vremena, što otvara i problemsku perspektivu prekarnosti, odnosno ekonomske nesigurnosti. U tom kontekstu nakratko se analizira i primjer Hrvatske.

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call

Disclaimer: All third-party content on this website/platform is and will remain the property of their respective owners and is provided on "as is" basis without any warranties, express or implied. Use of third-party content does not indicate any affiliation, sponsorship with or endorsement by them. Any references to third-party content is to identify the corresponding services and shall be considered fair use under The CopyrightLaw.