Abstract
In this paper, the author considers issues related to the pre-contractual obligation of the insurance policyholder to report to the insurer circumstances significant for the risk assessment. The aim of this paper is to compare the provisions of the The Law on Contract and Torts (LCT), proposals for changes in Serbian law envisaged in the Preliminary Draft of the Civil Code of the Republic of Serbia with solutions from comparative law and the provisions of the Principles of European Insurance Contract Law (PEICL). The analysis showed that it is necessary to update the solutions from the LCT and that the proposed changes, in terms of special rules regarding the obligation to report circumstances relevant to risk assessment to the insurer, are largely in line with modern solutions in comparative law and PEICL. The author points out that the proposed solutions can be supplemented and improved.
Highlights
Pri zaključenju ugovora o osiguranju je prisutna informaciona asimetrija koja zahteva da druga ugovorna strana bude obaveštena o činjenicama koje joj nisu poznate, ali su odlučujuće za odluku da li će i pod kojim uslovima zaključiti ugovor
Problem informacione asimetrije može dovesti do negativne selekcije rizika kada osiguravač zbog nedostatka informacija može opredeliti nižu ili višu premiju osiguranja od one koja je odgovarajuća za preuzeti rizik ili se može odlučiti da zaključi ugovor koji inače ne bi zaključio
Pitanjima vezanim za obavezu osiguravača da licu zainteresovanom za zaključenje ugovora o osiguranju dostavi propisane informacije se nećemo baviti u ovom radu
Summary
Osiguravači u skladu sa pravilima struke vrše selekciju rizika, opredeljuju rizike koje će preuzeti u osiguranje i nisu spremni da preuzmu u osiguranje sve rizike. Više nije od značaja da li su okolnosti koje su u prijavi izostavljene ili su netačne od značaja za sklapanje ugovora, već se ceni da li je osiguranik dao zavaravajuću izjavu, kao i da li je ova izjava navela osiguravača da sklopi ugovor.[41] Samo u slučaju da dokaže da je u pitanju prevara, osiguravač može da odbije zahtev potrošača za isplatu naknade iz osiguranja.[42]. U većini zemalja su izvršene određene izmene u zakonima koji uređuju ugovorno pravo osiguranja kako bi ih uskladili sa ovim novim pristupom.[43] Ugovarač osiguranja nije više u obavezi da prijavljuje okolnosti značajne za ocenu rizika prema sopstvenoj proceni, već je dužan da odgovori na pitanja koja mu osiguravač postavi u tekstualnoj formi. Crim., 10 January 2012, n° 11–81.647, Final Report PEICL, p
Sign-in/Register to view highlights & summary Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
