Abstract
Pitanje manjinskih prava Srba u Rumuniji od znacaja je za ocuvanje njihovog nacionalnog identiteta, predstavljajuci istovremeno jednu od bitnih dimenzija bilateralnih odnosa. U radu se analizira odnos Rumunije prema nacionalnim manjinama u sferi zakonodavstva i daje osvrt na profil i delokrug rada osnovnih državnih institucija nadležnih za pitanja položaja i prava nacionalnih manjina. Autor ukazuje na to da relativno zadovoljavajuci status srpske zajednice, bolji nego u drugim zemljama regiona, ima svoje ishodiste u dobrom zakonskom osnovu i cinjenici da se Rumunija u znatnoj meri pridržava kljucnih međunarodnih dokumenata u ovoj oblasti. U radu se sagledava stepen prakticne primene zakonodavnih resenja kojima se uređuju manjinska prava srpske zajednice i zakljucuje da ona u pojedinim oblastima realnog života nisu u potpunosti postovana. To ukazuje na potrebu daljeg unapređenja položaja srpske nacionalne manjine, sto zahteva aktivnu ulogu Saveza Srba u Rumuniji, kao njene krovne organizacije, ali i nadležnih organa i institucija Republike Srbije u okviru postojecih bilateralnih mehanizama.
Highlights
The issue of minority rights of Serbs in Romania is important for the preservation of their national identity
The paper analyzes the relationship of Romania towards national minorities
The author points that relatively satisfactory status of the Serbian community
Summary
Zemlje okruženja u kojima Srbi čine jednu od nacionalnih manjina, među kojima je i Rumunija, dužne su da se prema njima ophode uz pridržavanje osnovnih međunarodnih dokumenata o poštovanju prava manjina – Okvirne konvencije Saveta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina i Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, kao i drugih dokumenata koji se odnose na pravni položaj nacionalnih manjina i opšteprihvaćenih međunarodnih standarda u toj oblasti[3]. Na istoj strani ukazuje se na to da treba definisati principe koji „obezbeđuju efikasnu zaštitu nacionalnih manjina i prava i sloboda pripadnika tih manjina“, kao i ravnopravnost pred zakonom te se u tom smislu zabranjuje svaka diskriminacija zasnovana na pripadnosti nacionalnoj manjini Kada je reč o medijima, države potpisnice Povelje se obavezuju, shodno njenom čl. 11, st. 1, da, na teritoriji na kojoj se govore regionalni ili manjinski jezici, obezbede makar jednu radio-stanicu i jedan televizijski kanal ili redovno emitovanje radio, odnosno televizijskog programa na regionalnim ili manjinskim jezicima, da ohrabre ili olakšaju stvaranje i očuvanje bar jednog štampanog medija ili obezbede redovno objavljivanje novinskih članaka na regionalnim ili manjinskim jezicima
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have