Osobine ličnosti učenika, strategije samoregulacije učenja i suočavanja sa školskim neuspjehom, dob i rod kao prediktori objektivnoga i subjektivnoga školskog uspjeha

Abstract

Cijeli niz istraživanja potvrđuje povezanost između osobina ličnosti, samoregulacije učenja i školskoga postignuća, iako te povezanosti nisu jednostavne. Osobine ličnosti važni su prediktori objašnjenja samoregulacije učenja, a jedno i drugo važni su prediktori objašnjenja objektivnoga i subjektivnoga školskog uspjeha, odnosno zadovoljstva školom. Osnovni je cilj ovoga istraživanja bio ispitati u kojoj mjeri demografske karakteristike učenika (dob i rod), osobine ličnosti, (meta)kognitivne strategije učenja, strategije suočavanja sa školskim neuspjehom i strategije traženja socijalne podrške (kao prediktori) objašnjavaju objektivni i subjektivni školski uspjeh (kao kriterije). U istraživanju je sudjelovalo 457 učenika 6. i 8. razreda osnovne škole i 2. razreda srednje škole iz četiriju osnovnih i triju srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da se s povećanjem dobi smanjuje objektivni školski uspjeh. Učenice imaju veći objektivni školski uspjeh, kao i savjesniji učenici te oni učenici koji manje koriste maladaptivne strategije površinskoga kognitivnog procesiranja informacija (što je i najznačajniji negativni prediktor objektivnoga školskog uspjeha). Navedeni set prediktora uspješno je objasnio 29 % objektivnoga školskog uspjeha kao kriterija. S povećanjem dobi učenika smanjuje se i subjektivni školski uspjeh. Učenici koji su viši na osobini Ugodnosti, koji manje koriste maladaptivne strategije zaštite emocija udaljavanjem prilikom suočavanja sa školskim neuspjehom, a više rabe adaptivne strategije traženja emocionalne i instrumentalne podrške od prijatelja, imaju veći subjektivni školski uspjeh. Navedeni set prediktora uspješno je objasnio 18 % subjektivnoga školskog uspjeha kao kriterija.