Oscar Nemon’s Portraits of Sigmund Freud

Abstract

Portret Sigmunda Freuda, utemeljitelja psihoanalize i jednoga od najutjecajnijih mislilaca dvadesetoga stoljeća donio je Oscaru Nemonu (1906. – 1985.) svjetsku slavu, stavivši istovremeno u fokus njegov tadašnji, ali i sav predstojeći kiparski rad. Sigmund Freud pozirao je Nemonu dva puta, 1931. i 1936. godine, a izvedba prvog portreta postala je uporištem afirmacije i ključnim mjestom recepcije Oscara Nemona kao portretnog kipara. Portreti Sigmunda Freuda, uz one kasnije Winstona Churchilla, najpoznatije su, najcitiranije i najreproduciranije kiparove portretne skulpture. Svoju popularnost i reputaciju zahvaljuju ponajprije svom slavnom modelu, odnosno njegovu kultnom statusu ikone znanosti i kulture zapadne civilizacije. Međutim, Nemonovi su radovi i vrsni primjeri portretnoga kiparstva, a glava Sigmunda Freuda (1936. – 1947.) jedna je od najkvalitetnijih Nemonovih portretnih skulptura. Rad se bavi kontekstom nastanka portreta, narudžbom, odnosom između kipara i modela, historiografijom Nemonova portretiranja Freuda, a donosi temeljitu analizu realiziranih verzija portreta i spomenika Sigmundu Freudu te komparaciju Nemonovih portreta s kiparskim portretima Freuda drugih autora. Godine 1931. Nemon je povodom Freudova sedamdeset petog rođendana po narudžbi Bečkoga psihoanalitičkog društva izveo Freudov portret. Portretne sesije, održane u vili Mauthner u bečkom predgrađu Pötzleinsdorf, rezultirale su trima bistama – u umjetnom kamenu, bronci i drvu. Verzija u drvu, koju je Freud odabrao kao svoj rođendanski dar, danas se nalazi u Freudovu muzeju u Londonu. Portret iznosi idealiziranu interpretaciju koja zahvaća bit Freuda kao intelektualnog predvodnika psihoanalize, odražavajući rane kiparove dojmove i njegovo uvažavanje Freudovih intelektualnih doprinosa. Pet godina poslije, 1936. godine, povodom Freudova 80. rođendana, Nemon još jednom radi Freudov portret. Ovaj je put koncipirao posve drugačiji tip portretne plastike: punu figuru u sjedećem položaju, a na zahtjevan kompozicijski zadatak odgovorio je inventivnim rješenjem što ujedinjuje mirovanje i pokret. Puna figuru u sjedećem položaju, u pola prirodne veličine, 1947. godine postavljena je u Institutu za psihoanalizu u New Yorku. Sjedeći portret je kasnije uvećan, odliven u bronci i 1970. godine postavljen kao javni spomenik u Londonu, u blizini kuće u kojoj je Freud proveo svoje posljednje godine života. Osim sjedeće figure, Nemon je oko 1936. godine napravio i Freudovo poprsje u pola prirodne veličine te reduciranu bistu. Nemon je na temelju portretnih sesija iz 1936. godine napravio i izvrstan portret Sigmunda Freuda, u tipološkoj varijanti glave bez poprsja (datiran između 1936. i 1947.). U odnosu na prvi portret Nemon ovdje poseže za značajnim formalnim mijenama, koje su u službi psihologizacije portreta. Nemonovi portreti i spomenici Sigmunda Freuda vrsni su primjeri portretnoga kiparstva, a glava Sigmunda Freuda (1936. – 1947.) jedna je od najkvalitetnijih i najistančanijih Nemonovih portretnih skulptura i uopće jedan od najupečatljivijih modernističkih kiparskih portreta prve polovice 20. stoljeća kojim je ovjekovječena jedna od ikona zapadne civilizacije.