Održaj kao način sticanja prava stvarne službenosti

Katarina Dolović-Bojić

doi:10.5937/zrpfns53-21010

Abstract

Real servitude seems to be an unjustifiably neglected topic in theoretical works of our lawyers. Many people consider them too rural and of almost no practical interest nowadays. On the other hand, the institute of prescription slowly goes to history, as a category that loses its importance (but, in our opinion, only in the field of real estate ownership). For these reasons the author was inspired to connect the above mentioned institutes in one topic and try to show that prescription, as a way of acquiring real servitude, has a significant field of application.

Highlights

Jedino opravdanje za takvo zakonodavno rešenje moglo bi biti u tome da je zakonodavac na ovom mestu imao samo u vidu redovni održaj kao način sticanja prava svojine, kod kojeg se zahteva i zakonitost i nemanljivost državine, te istovremeno izrazio stav da u slučaju vanrednog održaja prava državina nije uslov sticanja prava svojine
Francuski zakonodavac polazi od činjenice da se povremene službenosti vrše u manjim ili većim razmacima, te da je stoga, prvo, nemoguće sa sigurnošću utvrditi da li akt koji predstavlja vršenje određene službenosti – na primer, prela zak preko susedne nepokretnosti, nije možda tolerisan od strane vlasnika te ne pokretnosti, a drugo, da li takav akt podrazumeva volju držaoca da se ponaša kao imalac prava stvarne službenosti.[65]
Drugi opet smatraju da bi trebalo poći od podele na negativne i pozitivne službenosti, te imajući u vidu specifičnu prirodu negativnih službenosti ispitati njihovu podobnost da budu stečene održajem.[71] Naime, svrha održaja je u tome da se pravno odenu situacije koje traju već duže vreme, a pod kojim se podrazu meva državina prava, to jest faktičko ostvarivanje prava stvarne službenosti.[72] Postavlja se pitanje da li kod negativnih službenosti postoji državina kao faktička vlast, odnosno da li se pod pojam državine prava može podvesti i mogućnost za brane upućene vlasniku poslužnog dobra, od strane vlasnika povlasnog dobra, da na određeni način ne upotrebljava svoju nepokretnost.[73] Bliži smo upravo takvom, elastičnijem, shvatanju pojma faktičke vlasti

Summary

Introduction

Dalje, da bi držalac prava stvarne službenosti bio savestan nije dovoljno da njegova savesnost bude ispitivana samo iz ugla postojanja prava svojine vlasnika poslužnog dobra, već ona mora biti posmatrana i iz ugla sopstvenog sticanja pra va, što je u ovom slučaju pravo službenosti.

Results

Conclusion