Abstract
Rad se bavi problemom vrijednosti u filozofiji umjetnosti Stanleyja Cavella. Iznijet je odnos Cavella kao predstavnika angloameričke filozofije običnog jezikaprema kontinentalnoj tradiciji poststrukturalizma, obrađen je njegov odnos prema problemu intersocijalne komunikativnosti i racionalnosti te prema problemupoststrukturalističkog antihumanizma. Osnovna je teza: dok poststrukturalistička teorija umjetnosti dekonstruira pojam vrijednosti i umjesto njega ističe pojam transgresije, Cavell, na osnovama filozofije običnog jezika kasnog Wittgensteina, uspijeva ponuditi materijalističku i neformalističku rekonstrukciju pojma umjetničke vrijednosti.
Highlights
The article addresses the issue of value present in Stanley Cavell’s philosophy of art
It focuses on Cavell as the representative of the Anglo-American ordinary language philosophy and his attitude towards the European tradition of post-structuralism as well as his attitude towards the problem of intersocial communication, rationality and poststructuralist antihumanism
The main argument is this: while post-structuralist theory of art deconstructs the notion of value and gives prominence to the notion of transgression, Cavell draws on the philosophy of ordinary language in the late works of Wittgenstein and manages to offer a materialistic and informalist reconstruction of the notion of artistic value
Summary
Izvorni znanstveni rad Original scientific paper Primljen / Received: 30. 1. 2015. Prihvaćen / Accepted: 7. 4. 2015. Te riječi talijanskog povjesničara umjetnosti Giulija Carla Argana, već u trenutku kada su izgovorene početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme općeg zamaha postmodernizma, zvučale su kao dio povijesne epohe koju smo davno ostavili za sobom.[1] Pojam estetske vrijednosti u suvremenim studijama o umjetnosti gotovo da više ne igra nikakvu ulogu; riječ je o interpretativnim sustavima koji su (pod udarom strukturalističkog, postmarksističkog, poststrukturalističkog i feminističkog zaokreta) nastali procesom transformacije klasične estetike i povijesti umjetnosti u interdisciplinarne studije kulture. Subjekt je prije efekt, proizvod, a ne izvor značenja.[6] Samim time krajnji je domet antihumanističke filozofije, kako ističu Luc Ferry i Alain Renaut, dekonstrukcija modernoga, prosvjetiteljskog koncepta intersubjektivnosti (koja je koncipirana još u Rousseauovim postavkama o društvenom ugovoru) – ideja o ne-cijelom subjekta, istovremeno podrazumijeva i negaciju ideje o društvu kao cjelini, odnosno totalitetu:. Dvije su točke ovdje značajne: najprije Cavellova rekonstrukcija pojma intersubjektivnosti, a zatim i njegova rekonstrukcija humanistički shvaćena subjekta
Sign-in/Register to view highlights & summary Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
