Abstract
Značajna dopuna opusa Nikole Firentinca (djelovanje dokumentirano između 1464. i 1505.) je nadgrobna ploča kanonika Mateja Sturariusa u Zadarskoj crkvi Gospe Maslinske, koju je umjetniku atribuirao Ivo Petricioli. Iz natpisa na ploči razabiremo da je spomenuti kanonik, bliski suradnik nadbiskupa Maffea Vallaressa, dao izraditi spomenik još za života, ali pošto nije poznata godina njegove smrti, to nažalost ne daje oslonac za njezinu dataciju. Detaljnija analiza ploče daje međutim nove argumente u prilog tezi da se je Nikola Firentinac umjetnički formirao u Donatellovoj kasnoj radionici: na to upučuje prije svega usporedba zadarske ploče s Donatellovim nadgrobnim pločama poput ploča Giovannija Crivellija (Rim, S. Maria in Aracoeli), pape Martina V. (Rim, S. Giovanni in Laterano), a najbliža je ploča biskupa Giovannija Peccija (Siena, katedrala), koju novija literatura datira u kasne četrdesete godine 15. stoljeća. Za spomenutu ploču su karakteristična brojna inovativna likovna rješenja u smislu prilagođivanja figure i arhitektonskog okvira za pogled odozdo, a ona je bila i značajan izvor inspiracije za brojne sienske kipare (npr. Urbano da Cortona, Giovanni di Stefano), koji pri izradi nadgrobnih ploča druge polovice 15. stoljeća preuzimaju Donatellovu kompoziciju ili pojedine njezine djelove. Kod Nikoline zadarske ploče možemo također primjetiti oslonac na Donatella ali ne u smislu doslovnog kopiranja nekih djelova, već primjenom srodnih principa komponiranja. U to najviše uvjerava motiv dvaju grbova na gornjem djelu ploče, koji su na donatellovski način prikazani u perspektivi, ali ih na djelima Donatella i njegovih sljedbenika ne nalazimo u istoj ulozi. Oslonac na siensku ploču također otvara pitanje o mogućnosti Nikolinog boravka s Donatellom u Sieni (1457–1461), što s obzirom na poznatu kronologiju njegovog rada nije isključeno. Zbog relativno loše sačuvane površine ploče ostaje također otvoreno pitanje, da li ju je izradio Nikola vlastoručno ili uz pomoć radionice, ali budući da je kompozicija bez sumnje njegova, ovo pitanje ostaje sekundarno.
Highlights
The article discusses the tombstone of Matej Sturarius, a canon at Zadar, which Ivo Petricioli ascribed to Niccolò di Giovanni Fiorentino
A significant contribution to the oeuvre of Niccolò di Giovanni Fiorentino who, according to the sources, was active between 1464 and 1505, is the tombstone of Canon Matej Sturarius in the Church of Our Lady of Olives at Zadar, which Ivo Petricioli attributed to this sculptor
The tombstone of Bishop Pecci is characterized by a range of visual innovations through which the figure of the deceased and the architectural frame were designed to be seen from below and because of this, it was an important source of inspiration for many Sienese sculptors who borrowed Donatello’s composition or some of its parts for the tombstones they produced during the second half of the fifteenth century
Summary
The article discusses the tombstone of Matej Sturarius, a canon at Zadar, which Ivo Petricioli ascribed to Niccolò di Giovanni Fiorentino. 1. Nikola Firentinac, nadgrobna ploča kanonika Mateja Sturariusa, Zadar, Gospa Maslinska Hilje) Niccolò di Giovanni Fiorentino, the tombstone of Canon Matej Sturarius, Zadar, Church of Our Lady of the Olives
Sign-in/Register to view highlights & summary Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
