Abstract
Aldo Radović još je 2008. u radu “Zaštita prava na suđenje u razumnom roku - Realna mogućnost, (pre)skupa avantura ili utopija?” naznačio u prvoj rečenici kako se radi o jednoj “od najvažnijih i najzanimljivijih pravnih tema”. Deset godina poslije, problematika razumnog roka još se uvijek nalazi na samom vrhu liste pravno-političkih prioriteta reforme pravosuđa. U radu se analiziraju dvije teme koje su argumentacijom povezane u jedinstvenu cjelinu. Naime, ako predmet nije riješen u roku koji je odredio predsjednik suda na temelju osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, neposredno višem sudu može se podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. S druge strane, Europski sud za ljudska prava naznačio je kako je primjenjivost članka 6., stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dakle i standarda razumnog roka, na stečajni postupak neupitna. U navedenom kontekstu autori preispituju hoće li višegodišnje trajanje stečajnog postupka za radnika rezultirati povredom prava na suđenje u razumnom roku odnosno pravom na isplatu primjerene naknade zbog povrede trajanja razumnog roka stečajnog postupka. Iako su na raspolaganju različiti metodološki pristupi za izučavanje ovoga složenog pitanja, autori su analizirali praksu Europskog suda za ljudska prava u postupcima uz članak 6. (Pravo na pošteno suđenje) jer polaze od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
