Abstract
Autor u radu analizira odnos identiteta s nasiljem u mimetičkom ciklusu i starozavjetno određenje identiteta nasilja. Stvarnost mimetičkog ciklusa prosuđuje se pod vidom nemogućnosti pomirenja ontološkog određenja ljudskog bića sa zahtjevima konstruiranog realiteta zajednice izrasle na žrtvi individualnog. Kultura iznikla na zakonitostima mimetičkog ciklusa pokazuje se kao kultura privilegiranja mogućnosti, ali i, posljedično, kao kultura izgubljenosti egzistencijalnog identiteta. Starozavjetno poimanje identiteta nasilja, naprotiv, ne polazi od konstruiranja realiteta iz nekog čina utemeljujućeg nasilja, nego prikazuje povijesnu dinamiku prisutnosti nasilja, uvijek kao nečega što nipošto i nikako ne smije biti nadređeno čovjeku. Povijesna dinamika određuje nasilje kao čin koji je neodvojiv od osobe koja taj čin čini. U konačnici, autor dolazi do zaključka kako je razlika između identiteta s nasiljem u mimetičkom ciklusu i starozavjetnog određenja identiteta nasilja ontologijske naravi, riječ je, naime, o različitim razinama realnosti.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
