Abstract

Danas, krajem druge dekade 21. stoljeća, 900 milijuna ljudi – gotovo sedmina svjetske populacije, nema pristup dovoljnim količinama higijenski ispravne vode za piće. S ubrzanim rastom stanovništva u svijetu, rastom urbanizacije, povećanom eksploatacijom šumskih površina i već prisutnim efektima klimatskih promjena ovaj problem postaje sve veći i na globalnoj razini sve je teže osigurati i održati adekvatne količine vode. Nasreću, Hrvatska je peta zemlja u Europi po zalihama pitke vode, no, nažalost, preko 50 % vode koja ulazi u vodoopskrbne sustave na putu od izvorišta do krajnjeg korisnika gubi se zbog istjecanja iz mreže. Naravno, gubitak za život i zdravlje najvažnijeg svjetskog resursa, osim bioloških, ima i značajne financijske posljedice koje se odnose na povećanje crpljenja i proizvodnje vode, kako bi se kompenzirali gubitci, što neminovno pridonosi neopravdanom povećanju cijena vode. Državna agencija Hrvatske vode prošle godine izdvojila je 100 milijuna kuna za rješavanje problema prevelikih gubitaka u vodovodima, od kojih je samo polovica utrošena, dok polovica sredstava nije iskorištena. Uzimajući u obzir bioetički kontekst problema, rad ima nekoliko zadaća: (1) naglasiti potrebu uspostave kontinuiranog cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja u vodnom gospodarstvu; (2) naglasiti žurnost njegove organizacije za najširu bazu srednje stručne spreme koja radi u vodnom sektoru, a koja danas nema praktički nikakve mogućnosti usavršavanja; (3) dokazati da ulaganje u skupu i naprednu opremu bez paralelnog podizanja nivoa znanja u komunalnom sektoru nije racionalno; (4) ukazati na to da cjeloživotno obrazovanje djelatnika u vodnom sektoru treba biti popraćeno adekvatnim prijevodima literature koje na svjetskim jezicima ima u izobilju; (5) raditi na edukaciji najmlađih kako bi ih se na vrijeme upoznalo s važnosti vode kao jednog od najvažnijih resursa na Zemlji; (6) ukazati da treba paralelno upoznati sve korisnike sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadne vode o načinima štednje vode i pravilnog korištenja sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Naravno, očuvanje vodnog resursa usko je povezano s podizanjem bioetičke svijesti i znanja o važnosti vode kod svih korisnika; uvjerenja smo da se samo cjeloživotnim obrazovanjem i višedimenzionalnim usavršavanjem djelatnika koji rade u vodnom sektoru mogu postići najbolji rezultati. Rečeno nije samo ekonomski imperativ, nego prije imperativ oživljavanja skrbi za život.

Full Text
Paper version not known

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call