Abstract

U radu se iznose činjenice o promjenama u ustroju Katoličke Crkve na prostoru hrvatske obale Jadrana nakon Drugoga svjetskog rata. Iznesena je šira analiza okolnosti koje su dovele do osnivanja Riječke biskupije, a zatim nadbiskupije i metropolije, crkvenoga ujedinjenja hrvatskih prostora Istre, ukidanja Zadarske metropolije, uzdignuća Splitsko-makarske biskupije u rang nadbiskupije te osnivanja Splitske metropolije. Pritom se problematiziraju načela po kojima se izvodio preustroj Crkve u prostornome smislu te je iznesen novi kut gledišta na ova pitanja, ponajprije u hrvatskim razmjerima. U drugom dijelu rada daje se komparativna analiza trenutačne upravne organizacije Katoličke Crkve na hrvatskoj obali Jadrana s usporedivim primjerima u drugim zemljama. Primjerice, usporedbom sličnosti i razlika u prostornoj organizaciji Katoličke Crkve u zemljama koje su po mnogobrojnim čimbenicima za to kompatibilne. Pritom imajući u vidu povijesni kontekst razvitka događaj i njihovih uzroka. S tim ciljem izdvojeni su primjeri organizacije crkvene uprave u Francuskoj i Italiji. Na osnovi ovih primjera te dokumenata crkvenih arhiva i službenih isprava Katoličke Crkve u radu se daje konačna prosudba mogućnosti promjena odnosno reorganizacije crkvene uprave na hrvatskoj obali Jadrana.

Highlights

  • The Catholic Church, like the administrative organisation of a state, has a complex territorial and administrative structure

  • These factors influence the decisions of the Church in Croatia, and the decisions of the Holy See regarding the forms of spatial organisation in a given area, i.e. whether new units should be established or terminated

  • Without regard to the titular administration given to certaindiocese as honourable titles, though which do not exist, the ecclesiastical administration is marked by 12 main forms of spatial organisation

Read more

Summary

Introduction

The Catholic Church, like the administrative organisation of a state, has a complex territorial and administrative structure. In recent years, and after World War II, this has primarily been based on congregation size and spatial size of a specific ecclesiastical administration unit These territorial units have a range of functions, including education, culture, economics and/or administrative tasks. Without regard to the titular administration given to certain (arch)diocese as honourable titles, though which do not exist, the ecclesiastical administration is marked by 12 main forms of spatial organisation These are: patriarchy (with metropolis status), metropolitan archdiocese, suffragan archdiocese, archdiocese directly under the Holy See, suffragan diocese, diocese directly under the Holy See, territorial prelate, territorial abbey, military ordinary, apostolic vicariate, apostolic prefecture and apostolic administration. In terms of their characteristics, they have far greater authority and autonomy of action granted by the Holy See

Methods
Discussion
Conclusion
Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call