Abstract

Recentno oblikovana, prostorna instalacija „K 19“ likovnog umjetnika Zlatka Kopljara postavljena u urbanoj jezgri Zagreba, smislom je i sadržajem upućena na spomen žrtvama holokausta. Instalacija se sastoji od pet skulptura izrađenih od cigala, prvotno korištenih za gradnju zidova logora u Jasenovcu, a potom za gradnju stambenih objekata nakon rata. Iste su cigle danas, korištene kao materijal za oblikovanje skulptura, postavljenih na standardiziranim postamentima građevinskih Euro-paleta. Slagane u horizontalnim nizovima, tvore vertikalne blokove neujednačenih gornjih bridova, organizirajući pri tom fragmente fiktivne cjeline u polukružni prostorni prsten spomeničkog karaktera. Polazeći od zapažanja da opisani rad određenu povijesnu situaciju dokumentira neprikazivim narativom, nastoji se pokazati kako time nije iznevjerena narav medija u kojem se djelo pokazuje. Teorijska se argumentacija izvodi iz različitih interpretativnih strategija koje se bave sidrenjem kulturnih reprezentacija u djelu, kao da su upis etičkog koncepta u prostor. Ukazuje se na postupke kognitivnog mapiranja u zadanim okvirima moralnih geografija, na spregu kontingencije i konceptualizacije baštinjenja, te na mnemopoetički perspektivizam i intersubjektivni karakter srodnih reprezentacija. Podražavanjem susreta „viđenog i pročitanog“, kao „vidljivog i iskazanog“, nastoji se ukazati na efekte fikcionalizacije i teatralizacije u djelu, koji ne urušavaju aspekte svjedočenja (minule) stvarnosti, već joj pomažu pri-kazati se u komunikaciji sa svijetom. Premda se nedovršene ili urušene zidove skulptura instalacije „K 19“ može interpretirati u kontekstu čitavog niza „promjenjivih atmosfera svjetova umjetnosti“, u zaključku se ukazuje da je sam autor, pripisujući svojstva formi, uspješno strukturirao sadržaj svoga djela, učinivši neprikazivo vidljivim.

Highlights

  • The installation consists of five sculptures, which are made from the bricks originally used to build the walls of the concentration camp at Jasenovac and re-used for the construction of post-war houses

  • The non-material became a constituent part of the installation by being added through the symbolization inherent in its description and resulted in a “reality remade”, which sprang from the fragile foundations of an “indeterminate denotation and representation-as” with regard to the origin of its material

  • The article’s conclusion congratulates the artist’s mnemopoetic strategies and highlights the encounter of the installation with the world, together with its fictitious elements (the reversible narrative of its content) and theatricalization, as an inscription of an ethical concept in space, and, by this, encourages the encounter between “the seen and the read”, and between “the visible and the expressible”, as if it were possible still

Read more

Summary

Nataša Lah

Izvorni znanstveni rad Original scientific paper Primljen / Received: 25. 2. 2014. Prihvaćen / Accepted: 21. 5. 2014. The installation consists of five sculptures, which are made from the bricks originally used to build the walls of the concentration camp at Jasenovac and re-used for the construction of post-war houses These same bricks have been used to create the K 19 sculptures, which have been placed on bases created from standardized Euro-pallets used in construction. Nekoliko dana kasnije Kopljar preciznije opisuje genezu materijala od kojih su učinjene skulpture, ističući kako je čuo da su napuštajući Jasenovac, ustaše srušile logor, pa su ljudi koji su se vraćali u razorene domove iskoristili pronađenu ciglu za obnovu kuća.[6] Autor je, kako navodi, ideju za svoj budući rad dobio prilikom obilaska Spomenpodručja Jasenovac, saznavši tada priču o povijesti cigala, koje je ubrzo nakon toga otkupio nanovo ih koristeći kao materijal za umjetničku građu, u konačnici postavljenu na standardizirane postamente takozvanih Euro-paleta. Time je djelo stavljeno u (ili stvoreno za) svijet koji će ga odbaciti kao žrtvu recepcije, mučenu ignoriranjem (ili ikonoklastijom), ili će ga udomiti ritualnim svjedočenjem poželjnosti što obećava daljnju, pa i institucionalnu skrb

Upis u životni prostor
Suvremena upotreba prošlosti
Mnemopoetička perspektiva
Reprezentacija intersubjektivnosti
Summary
Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call