Abstract
U Tolkienovoj "Povijesti Međuzemlje" mogu se prepoznati njegovi stavovi, kao lingviste, o naravi jezika. Ovo se ispitivanje temelji na pretpostavkama o projektivnoj naravi fantazijske literature, analogističkoj teoriji naravi imena u filozofiji jezika, te teoriji fonetičke ikoničnosti. Analiza hrvatskog tradicijskog bestijarija upućuje da se ova pojava može identificirati stastičkim metodama, poimenice za fonološko svojstvo prekidnosti. Kao autor četrnaest umjetnih jezika, Tolkien je pretočio u leksik i strukturu pisma ideju o poklapanju biti jezika i svijeta: fonetska struktura, konotativne asocijacije i ustroj tengwara skladno prate etičku dimenziju objekata na koje referiraju. Na koncu se navodi nekoliko istraživanja koja potvrđuju početne teze i u nefantazijskoj okolini.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
