Abstract

U antičkoj Grčkoj i indijskom đinizmu postoji sličnosti odnosa besmrtne duše i smrtnoga tijela. U Platona vječna se duša (ψυχή) u trenutku smrti odvaja (ὁρισμός, m., “razdvajanje”) od tijela (σῶμα) koje obitava u ovom svijetu. U đinizmu duša (jīva) je vrsta nematerijalne supstancije (dravya). Oba učenja pretpostavljaju postojanje posebne tvari koja spaja dušu i tijelo (u Platona πηλός, u đinizmu karman, varaṇa), vjerovanje u postojanje međufaze između dviju (re) inkarnacija i prisjećanja na apsolutno znanje.

Full Text
Paper version not known

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call