Abstract
In this paper, the author presents the Declaration on Human Rights in Islam, one of the most important legal acts on human rights adopted by the Organization of Islamic Cooperation in Cairo in 1990. Although this Declaration pretends to improve the UN Universal Declaration of Human Rights, it must be stated that it is acceptable only in countries with a population of Islamic faiths. What most threatens the universality of its application is its deep-rootedness and literal dependence on Sharia law. The article briefly describes all the rights and freedoms mentioned in the Cairo Declaration. At first glance, this Declaration provides protection and guarantees many human rights, even more than the Universal Declaration, but all these rights must be in accordance with Sharia law. This mandatory compliance with Sharia law often makes senseless and restrains the real protection of guaranteed rights. Both positive and negative thoughts and views on the Cairo Declaration are presented, depending on whether theorists of Islamic religions or Western countries have written about it. No matter how you look at it, this Declaration will make sense and will be valid only in Muslim countries, without any possibilities to apply it in some other countries.
Highlights
Deo Deklaracije koji štiti bračne i porodične odnose predviđa zabranu pobačaja, odnosno zaštitu fetusa, pravo roditelja da odaberu vrstu obrazovanja za svoju decu, kao i izvesna prava rođaka i ostalih članova porodice, pravo na zasnivanje porodice bez ometanja i diskriminacije
Kairska deklaracija se bavi i nekim pravima koja nisu navedena u Univerzalnoj deklaraciji, poput zabrane kolonijalizma i prava na borbu protiv njega, prava suprotstavljanja nasrtaja na ljudski život, prava na život u zdravoj sredini lišenoj moralnih izopačenosti, prava na posedovanje sigurnosti vere uporedno sa sigurnosti života, porodice i časti, prava na zaštitu ljudskog dostojanstva čak i nakon smrti, prava na častan odnos prema zemnim ostacima čoveka (Kangavari, 2017, p. 23)
Za Kairsku deklaraciju religija predstavlja legitimni osnov za diskriminaciju i ograničavanje prava na brak, jednakost žena ograničena je na „ljudsko dostojanstvo“, a muškarci i žene zadržavaju rodno specifična prava i odgovornosti
Summary
Kada govorimo o islamskom pravu uvek se misli na Šerijat ili šarija, što predstavlja bazni religijski koncept islama koji je utkan u odredbe pravnog sistema i kao takav je izuzetno važan deo islamske tradicije. Šerijat se može objasniti kao islamski verski zakon koji se smatra izrazom božje zapovesti za sve muslimane i u primeni predstavlja sistem dužnosti koje su muslimani dužni da poštuju na osnovu svog verskog ubeđenja. Šerijatsko pravo nije samo sistem zakon već i sveobuhvatni kodeks ponašanja koji obuhvata kako privatne tako i javne aktivnosti (Shamsy & Coulson, 2019). S obzirom da ljudska prava u islamu garantuje Allah, dž.š., to znači da nikakva zakonodavna skupština ni vlada na Zemlji nema pravo ni ovlast usvojiti amandmane na njih. Na osnovu ovakvih stavova islamskih teoretičara, može se zaključiti da je koncept ljudskih prava u zemljama u kojima dominira stanovništvo islamske veroispovesti umnogome različit od ostatka sveta
Sign-in/Register to view highlights & summary Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
