“Dekanesa” i “dekanica” – normativni status / “Dekanesa” and “dekanica” – normative status

Belkisa Dolić

doi:10.33669/kj2019-30-09

Abstract

Given that on a daily basis, both in the work environment and in media coverage, we witness the usage of three forms (dekan, dekanica, dekanesa) to denominate a female person as a faculty leader, of which only one is standard (the one in the so-called generic masculine form), we realized the need to nominate the form dekanica for standard word status in a subsequent normative handbook of the Bosnian language. We are encouraged by the established linguistic practice, the Law on Gender Equality in BiH (2010), the treatment of other members of the semantic group of academic titles / occupations / vocations / functions in the normative books of the Bosnian standard language of recent date, as well as the ever increasing frequency of the form dekanesa in public discourse, which is not acceptable for the Bosnian language for several reasons.

Highlights

Docent Pedagoški fakultet Univerziteta u BihaćuSažetak: Svakodnevno se susrećući – kako u radnom okruženju tako i u medijskom izvještavanju – s upotrebom formi dekan, dekanica, dekanesa pri imenovanju osobe ženskog spola koja rukovodi fakultetom, među kojima je standardna samo ona u tzv. generičkome maskulinumu, uvidjeli smo potrebu da kandidiramo imenicu dekanica za status normirane riječi u nekome narednome normativnom priručniku bosanskoga jezika.
Nakon što smo primjerima pokazali da se forme ženskog roda dekanesa i dekanica aktivno i bez sustezanja koriste u diskursnim tipovima u kojim je očekivano korištenje standardnog jezika – a one mu (još uvijek) ne pripadaju – odlučili smo vidjeti kakva je situacija s ostalim leksemama iz iste značenjske skupine (akademske titule / zvanja / zanimanja / funkcije) u normativnim knjigama bosanskoga standardnog jezika i na temelju toga procijeniti da li neka od pomenutih leksema (dekanesa i dekanica) ostvaruje pravo na status normirane riječi, a ako da, koja od njih.
Jedan takav ženski mocijski parnjak je dekanica – relativno je zastupljen u jezičkoj praksi, ali još uvijek nije našao svoje mjesto u normativnim knjigama bosanskoga jezika premda ostali članovi značenjske skupine akademske titule / zvanja / zanimanja / funkcije jesu.

Summary

Docent Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću

Sažetak: Svakodnevno se susrećući – kako u radnom okruženju tako i u medijskom izvještavanju – s upotrebom formi dekan, dekanica, dekanesa pri imenovanju osobe ženskog spola koja rukovodi fakultetom, među kojima je standardna samo ona u tzv. generičkome maskulinumu, uvidjeli smo potrebu da kandidiramo imenicu dekanica za status normirane riječi u nekome narednome normativnom priručniku bosanskoga jezika. Nakon što smo primjerima pokazali da se forme ženskog roda dekanesa i dekanica aktivno i bez sustezanja koriste u diskursnim tipovima u kojim je očekivano korištenje standardnog jezika – a one mu (još uvijek) ne pripadaju – odlučili smo vidjeti kakva je situacija s ostalim leksemama iz iste značenjske skupine (akademske titule / zvanja / zanimanja / funkcije) u normativnim knjigama bosanskoga standardnog jezika i na temelju toga procijeniti da li neka od pomenutih leksema (dekanesa i dekanica) ostvaruje pravo na status normirane riječi, a ako da, koja od njih. Jedan takav ženski mocijski parnjak je dekanica – relativno je zastupljen u jezičkoj praksi, ali još uvijek nije našao svoje mjesto u normativnim knjigama bosanskoga jezika premda ostali članovi značenjske skupine akademske titule / zvanja / zanimanja / funkcije jesu. Postojanje konkuretnoga mocijskog parnjaka (dekanesa), koji je kako smo vidjeli višestruko nepodesan – npr. ne poštuje princip analogije – a polahko uzima prevlast u javnoj komunikaciji, samo je razlog više da se riječi dekanici prvom prilikom dodijeli status standardne riječi

Popis izvora i literature

Findings

Internetski izvori