Abstract

An emphasized ideological approach to political propaganda, i.e. different understandings of the concept in the 20th century and at the beginning of the 21st century as well has been one of the author's main reasons to study such a topic. Though the concept of propaganda was first used in relation to western democracies and, at the same time, ' indoctrination ' was used in relation to totalitarian regimes, the term 'political propaganda' was quickly associated with 'non democratic', 'dictatorship', 'totalitarian' countries. Political propaganda has been understood in a pejorative way, as indoctrination, deception or fraud. At the same time, the concepts of political persuasion, publicity, government publicity, advertizing, public relations, information operations and others have been introduced in the western democracies. This paper aims to determine whether the rejection of political propaganda in the scientific literature in the West has been theoretically based and to give a scientific explanation for the differences between this concept and the concepts it has been replaced with.

Highlights

  • This paper aims to determine whether the rejection of political propaganda in the scientific literature in the West has been theoretically based and to give a scientific explanation for the differences between this concept and the concepts it has been replaced with

  • M., British Propaganda in the 20th Century: Selling Democracy, Edinburgh University Press, 1999

Read more

Summary

Siniša Atlagić

Summary: An emphasized ideological approach to political propaganda, i.e. different understandings of the concept in the 20th century and at the beginning of the 21st century as well has been one of the author’s main reasons to study such a topic. Politička propaganda shvata se u pežorativnom smislu kao indoktrinacija, obmana, laž ili prevara. Pod kojim se u savremenim društvima podrazumeva razmena različitih sadržaja u domenu političkih aktivnosti, opštiji je pojam od političkog ubeđivanja i političke propagande i obuhvata sve vidove komuniciranja u političkoj sferi bez obzira na oblik vlasti i društvene i političke uslove, na oblike u kojima se pojavljuju sadržaji kao i na sredstva koja se koriste.. M. Perloff nastoji da političko ubeđivanje suprotstavi političkoj propagandi kao prinudi za koju vezuje analize ponašanja mase, monopolističku kontrolu medija i loše, društveno neprihvatljive ciljeve ubeđivača.. Imajući ovo u vidu nameće se pitanje da li ovi autori s pravom redukuju sadržaje i obim pojmova „politička propagan-da“ i „političko ubeđivanje“ svodeći političku propagandu na totalitarnu propagandu, a za političko ubeđivanje koriste termin „politički marketing“ ili prosto, kako to čini R. Ne radi li se ovde o pokušaju da se terminološkim novinama delatnost političkog ubeđivanja oslobodi hipoteke manipulacije i obmane kojim je tradicionalno opterećena politička propaganda? Odgovore na ova pitanja treba tražiti kroz identifikaciju temeljnih metodskih principa i tehnika kojima se rukovodi i služi politička propaganda i njihovu komparaciju sa principima i tehnikama persuazivnih aktivnosti koje se preduzimaju sa ciljem da se obezbedi podrška ljudi određenim političkim idejama koje se u savremenim društvima zapadnog tipa nazivaju „političkim ubeđivanjem“, „političkim marketingom“, „političkim reklamiranjem“, „psihološkim operacijama“ i sl

Karakteristike političkog ubeđivanja u zapadnim demokratijama
Ima li demokratske propagande?
Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call