Ostava s oko 50 metalnih predmeta pronađena je 2021. godine na izduženome grebenu Markovište iznad naselja Husino u sjeveroistočnoj Bosni. U neposrednoj blizini mjesta pronalaska na površini nisu primjećeni tragovi naselja ili nekropole. Ostava sadrži nekoliko kronološki indikativnih predmeta poput jednopetljastih fibula tipa Golinjevo, ukrašene narukvice tipa Lučica te male šuplje sjekire s nisko postavljenom ušicom, koji upućuju na vrijeme 9. i ranog 8. st. pr. Kr. U većem dijelu zapadnoga Balkana ovaj period označava kraj kasnoga brončanog i početak ranoga željeznog doba. Za razliku od većine istodobnih ostava, nalaz iz Markovišta sadrži većinom fragmentirane objekta s tragovima dugotrajne uporabe ili objekte s očiglednim tehnološko-dekorativnim greškama u produkciji. U samoj kompoziciji primjetan je spoj kako lokalnih, tako i regionalnih, većinom zapadnobalkanskih tipova. Deponiranje metalnih predmeta u regiji sjeveroistočne Bosne između rijeka Bosne na zapadu, Save na sjeveru, Drine na istoku i Krivaje na jugu može se pratiti već od početka kasnoga brončanog doba (13. st. pr. Kr.), a ono što izdvaja ovaj prostor u širem kontekstu jugoistočne Evrope je kontinuitet ostava sve do početka željeznoga doba, na što ukazuje i nalaz iz Markovišta.

Predviđena obnova i rekonstrukcija hotela Issa u visu otvorila je priliku da se, nakon stanke od gotovo četiri desetljeća, nastave arheološka istraživanja istočne isejske nekropole vlaška njiva. U razdoblju od 2022. do 2024. istraženo je pet arheoloških sondi u kojima je otkriveno najmanje 56 grobnih cjelina. dokumentirani su inhumacijski i incineracijski grobovi i grobnice iz kasnohelenističkog i rimskog razdoblja čija distribucija pruža nove podatke o prostornu opsegu i razvoju nekropole, koja je, po svemu sudeći, obuhvaćala veći dio padine uz istočno periurbano područje antičke Ise. U radu se donose i prvi podaci o značajkama, tipologiji i arhitekturi istraženih grobnih cjelina koji se kompariraju i kontekstualiziraju s dosadašnjim spoznajama, u svrhu potpunijeg razumijevanja kulturoloških, društvenih i prostornih aspekata koji su oblikovali isejski pogrebni krajolik.

U radu se predstavlja bioarheološka analiza pet paljevinskih grobova iz prapovijesnoga groblja Vukovar Lijeva Bara koji pripadaju daljskoj grupi kasnoga brončanog i starijega željeznog doba rasprostranjenoj u srednjem Podunavlju. Grobovi se datiraju u II keramički horizont, odnosno prema rezultatima radiokarbonskoga datiranja spaljenih ostataka pokojnika u 9. st. pr. Kr. Keramički ansambli su lokalne produkcije, dok željezni nalazi fibule, perli i pršljena usporedbe imaju u istočnome dijelu Karpatske kotline, donjem Podunavlju i na jugoistočnome Balkanu. Izdvaja se nalaz željezne dvopetljaste fibule s trokutastom širokom nožicom iz groba Ž75 koja na luku ima tri dugmeta ukrašena vodoravnim urezima koji su ispunjeni bakrenom slitinom. Usporedbe za fibulu zabilježene su na prostoru donjega Podunavlja i jedan je od za sada najranijih nalaza željeznih predmeta na nalazištima daljske grupe.

U radu se donosi kronološki i tipološki pregled višeglavih igala koje su bile u uporabi tijekom cijelog razdoblja ranog halštata. Široko područje rasprostiranja govori u prilog činjenici da je ovakav tip igle bio prisutan u različitim halštatskim kulturnim skupinama, ali samo u muškim grobovima. Unutar prostora njihovog rasprostiranja, pojedini lokaliteti i kulturne skupine ističu se većom zastupljenošću tih igala u grobnim cjelinama. Svi autori koji su se bavili tipologijom zasnovali su svoje podjele na osnovi razvojnih oblika koji su postavljeni u određeni kronološki okvir temeljem ostalih grobnih priloga u zatvorenim cjelinama. Osim tipološke i kronološke podjele igala, u radu se razmatra i njihova funkcija. Osnovna funkcija igala je zatvaranje odjeće, ali u nekoliko slučaja možemo naslutiti da su u grobnim kontekstima katkad imale i ulogu zatvaranja mrtvačkog pokrova kao i organskih omotača urni ili drugih vrlo važnih skupina nalaza. Bez obzira na kontekst, ostaje otvoreno pitanje je li ta mehanička funkcija zatvaranja tkanine ili kože bila i primarna funkcija višeglavih igala.

This paper examines a newly discovered votive altar dedicated to the goddess Terra Mater, from Ratarska Ulica (Ratarska Street) in Sremska Mitrovica (ancient Sirmium). This is the first recorded evidence of this deity in Sirmium. The analysed monument, an accidental find, was donated to the National Museum of Serbia in Belgrade. This paper will describe the monument and interpret its inscription. It will also attempt to understand the monument within its micro- and macro-regional contexts, examining its similarities and differences compared to monuments mentioning the same deity in Pannonia and other neighbouring provinces (Dacian provinces, Dalmatia, and Moesia Superior).

Iz Senije, kao najvažnije morske luke u sjeverozapadnom dijelu Dalmacije, jedna je cesta preko Vratnika išla u Avendo i Arupij poslije kojega je nastavljala na jugoistok u unutrašnjost Like, a jedan je odvojak skretao prema Sisciji. Cesta je u kasnome principatu bila važna jer su je u ime provincijske uprave nadgledali konzulski beneficijariji: jedan je epigrafski potvrđen u Avendu, a drugi u municipiju Arupij. U Arupiju je žrtvenik Silvanu Silvestru posvetio Julije Vero, duplikarij i beneficijarij iz Četrnaeste dvojne legije iz doba kasnoga principata. Riječ je tek o drugoj poznatoj epigrafskoj potvrdi o pripadanju namjesnikovih beneficijarija razredu duplikarija. Verova je postrojba jedna od onih podunavskih legija koje su često slale svoje vojnike, posebno beneficijarije, za službu u oficij namjesnika provincije Dalmacije. Sjeverno u Josipdolu i istočno u Golubiću također su djelovale beneficijarijske postaje, ali je epigrafski potvrđena i prisutnost legijskih centuriona i običnih legionara. Vjerojatno su rat protiv Kvada i Markomana početkom vladavine Marka Aurelija, oblikovanje pretenture Italije i Alpa te s njome u nekoj vezi osnivanje provincije Liburnije, uzrokovali postavljanja manjih vojnih posada na ključnim komunikacijskim točkama prema sjeveru. Prestankom ove opasnosti i nakon što je Liburnija prestala postojati kao provincija, vojska je i dalje nastavila boraviti na ovim točkama, vjerojatno i poslije završetka 3. stoljeća.

Prostor jugoistočne Europe imao je ključnu ulogu u razvoju prerade i obrade bakra još od kasnog neolitika. Razvojem metalurške tehnologije, rudarstva, stvaraju se proizvodni centri i distribucijske mreže kojima cirkulira velika količina metala. Istovremeno, na prostoru sjeverne Hrvatske nalazi bakrenih predmeta izuzetno su rijetki, a eneolitičke zajednice gotovo da ne poznaju metaluršku tehnologiju. Velika i nagla promjena nastupa u vrijeme kasnog eneolitika s nosiocima badenske i vučedolske kulture, kada se ovaj prostor intenzivno i aktivno uključuje u metaluršku proizvodnju. U ovom se radu, prema do sada istraženim arheološkim nalazima metalurških aktivnosti, analizira uloga eneolitičkih zajednica s prostora sjeverne Hrvatske, odnosno postavlja ih se u kronološki i tehnološki kontekst razvoja metalurgije jugoistočne Europe. Poseban naglasak stavlja se na vučedolsku kulturu kao glavnog nosioca metalurške tehnologije i ekonomskih i društvenih promjena koji stvara preduvjete i priprema ovaj prostor za ulazak u brončano doba.

U radu se donosi materijal koji pripada dvjema različitim epizodama iz osječke povijesti. Stariji nalazi kineskog porculana i kvarcne keramike iz islamskog svijeta s nekoliko pozicija u Tvrđi su iz 17. – 18. stoljeća, kada su šalice, korištene za kavu i čaj, ušle u upotrebu i stizale iz raznih istočnih radionica. S druge strane, kasniji nalazi europskog porculana i kamenine iz Donjeg grada su uglavnom s početka 19. stoljeća, kada je proizvodnja porculana bila razvijena širom Europe kao i konzumacija kave odnosno čaja.Šalice i tanjurići su u plavo-bijelom stilu, pod kojim se podrazumijeva bijela pozadina, u našem slučaju tijelo posude, na kojoj se plavom bojom slikala dekoracija prije nanošenja prozirne glazure. Iako dubljih korijena, stil je populariziran širenjem južnokineskog porculana iz Jingdezhena, koji je utjecao na brojne proizvodnje diljem svijeta.

U radu se raspravlja o šupljim posudama pronađenima tijekom zaštitnih istraživanja na trasi plinovoda u Solinu, a koja je zahvatila istočni dio antičke Salone (urbs orientalis). Posude se karakteriziraju tipološki i funkcionalno te se na temelju analogija identificira njihovo korištenje u hortikulturi ili voćarstvu, odnosno interpretira ih se kao ollae perforatae funkcionalne u presađivanju i transportu biljaka. Uzimajući u obzir topografiju područja nalaza unutar (pri)gradskoga rastera Salone, na temelju ovih posuda raspravlja se o mogućim asocijacijama pretpostavljenoga hortikulturnoga prostora s ranijim arhitektonskim nalazima. S obzirom na unikatnost takvih posuda u salonitonskome, ali i širem istočnojadranskom keramičkom korpusu, te uzimajući u obzir srodne i pretpostavljene indikatore antičke hortikulture, one se smještaju u širu raspravu o vrtlarstvu u rimskome razdoblje na tomu području te o društvenim praksama i širim implikacijama koje prate uspostavu i korištenje rimskih vrtova te njihovo ideološko i identitetsko značenje kao kulturnih krajolika.

Projekt TRANS RIVERS, financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost, bavi se proučavanjem prapovijesnih lokaliteta i komunikacijskih putova uz rijeke Savu, Sutlu i Krapinu na području Prigorja. Spomenuti prostor predstavlja izazovan krajolik za arheološka istraživanja zbog prirodnih čimbenika (poplava i erozija), ali i onih uzrokovanih čovjekom (kamenolomi i urbanizacija). Jedan od glavnih ciljeva projekta je ubiciranje novih lokaliteta na području Marijagoričkog pribrežja te obronaka Medvednice koji nisu bili pod utjecajem ranije navedenih destruktivnih procesa. LiDAR-sko snimanje najbolje je odgovaralo ovim istraživačkim problemima. U okviru ovog istraživanja upotrijebljeni su podaci s tri različita projekta laserskog skeniranja iz zraka kako bi se osigurala odgovarajuća pokrivenost područja istraživanja. U ovom radu predstavljeni su preliminarni rezultati prvih provedenih terenskih istraživanja i interpretacije LiDAR-skih podataka s posebnim osvrtom na prapovijesne lokalitete koji su u fokusu projekta.