Elektronička komunikacija uslijed pandemije COVID-a 19 postala je prevladavajući oblik komunikacije što je, očekivano, utjecalo i na modalitete odlučivanja u društvima kapitala. U radu se analiziraju prednosti i nedostaci te pretpostavke dopuštenosti donošenja odluka u društvu primjenom sredstava elektroničke komunikacije. Rješenja hrvatskog statusnog prava analiziraju se uz primjenu poredbenopravne metode, pri čemu se u obzir uzimaju rješenja država kontinentalno-europskog (Njemačka, Austrija i Švicarska) i common law pravnog kruga (Ujedinjeno Kraljevstvo i američka savezna država Delaware). Analiza osobito uzima u obzir razlike koje postoje s obzirom na različite pravne izvore (propisi i autonomno statusno pravo), različite oblike društava kapitala (dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću) i različite organe tih društava (uprava, nadzorni odbor i glavna skupština).

Prilikom izbora teme ovoga rada, autorica se rukovodila uvjerenjem da se radi o aktualnoj i zanimljivoj temi, o kojoj, premda je do sada već raspravljano, nije još sve rečeno. Naime, postavlja se pitanje predstavljaju li sudskomedicinski vještaci posebnu podvrstu vještaka medicinske struke nadležnih i specijaliziranih upravo za određeni krug vještačenja namijenjen isključivo njima. Stoga je dan prikaz povijesti sudskomedicinskog vještačenja i sudske medicine, koji pokazuje kako se izgrađivala uloga sudskomedicinskih vještaka i ove znanstvene discipline. Nakon razmatranja općih pitanja i specifičnih obilježja sudskomedicinskih vještačenja, središnji dio rada posvećen je konkretnim oblicima vještačenja, kao što su pregled i obdukcija tijela, pregled i obdukcija začetka i pregled i obdukcija novorođenčeta. Potom se autorica bavi drugom skupinom vještačenja tjelesnih ozljeda, u kojoj vještaci procjenjuju težine tjelesnih ozljeda u cilju njihove kvalifikacije u skladu s Kaznenim zakonom. Provedena je analiza vještačenja tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti i teške tjelesne ozljede iz nehaja. Razrada teme navodi autoricu na zaključak da bi medicinska vještačenja obrađena u ovom radu trebali obavljati isključivo i obvezno posebno educirani sudskomedicinski vještaci, te da bi to moralo biti izrijekom navedeno u zakonu. Također smatramo dobrim izborom ustanove za vještačenje Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Može se također reći da je sudska medicina jedina medicinska struka koja se sustavno bavi problemom vještačenja u području kaznenog i građanskog prava. Upravo je sudska medicina, povezujući pravnu znanost s medicinom, potaknula razvoj medicinskog prava kao nove značajne grane prava.

U radu se raspravljaju odredbe o izmjeni cijene u ugovorima o građenju. Polazi se od općeg režima uređenja klizne skale kao instituta kojim se korigira načelo monetarnog nominalizma. Analiziraju se pravna narav i funkcija zaštitnih klauzula, a posebno klizne skale. Potom se razmatra zakonsko uređenje tog instituta u okviru ugovora o građenju. Ukazuje se na prijepore koje te odredbe izazivaju de lege lata. Iznosi se kritika zakonskog uređenja, a zaključno se predlaže i kako bi de lege ferenda valjalo urediti ovaj institut.

Ugovor o timesharingu novim je Zakonom o zaštiti potrošača (2022.) s nazivom „ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu (timeshare)“ ostao imenovani ugovor našeg prava, ali je opet izgubio „samostalnu“ uređenost i većim dijelom sadržaja ostao na razini običaja. Predmet rada jest prikaz zakonodavnih i doktrinarnih rješenja ugovora o timesharingu u hrvatskom pravu, izvorna analiza pravnih aspekata ugovora (izvori, sklapanje, ugovorne strane, kauza, prestanak, sličnosti i razlike s drugim ugovorima) i prikaz primjene izvora prava (ugovora, ZPP-a, ZOO-a, poslovnih običaja) na pojedine dijelove ugovora. Rezultati rada jesu odgovori na tako postavljene teorijske i praktične probleme, kao i sinteza rješenja o ugovoru o timesharingu kroz analizu hrvatskog prava.

U ovome radu bavimo se upravnosudskom praksom kao instrumentom kontrole pravne norme, i to s različitih aspekata. S aspekta koji prikazuje razvoj i važnost sudske kontrole pravnih propisa, zatim s obzirom na komparativnu relevantnu sudsku praksu kao i s obzirom na širinu ovlasti suca u odlučivanju o pravima i obvezama stranke u francuskom upravnom pravu.

Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj djelatnost je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i kao takvo uživa i posebnu zaštitu kroz institut akademske samouprave i autonomije sveučilišta. Autonomija sveučilišta propisana je Ustavom Republike Hrvatske tako da se Ustavom jamči autonomija sveučilišta te da sveučilište samo odlučuje o svom ustroju i djelovanju, u skladu sa zakonom. Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj prije svega je organizirano i ustrojeno kao javna služba što ga karakterizira kao djelatnost, službu od važnosti za društvenu zajednicu odnosno za Republiku Hrvatsku, za njezin znanstveni, kulturni, ekonomski i svekoliki razvitak. Visoko obrazovanje ima obilježje djelatnosti od javnog interesa i u skladu s tim načelima obavlja se kao javna služba, čime je visoko obrazovanje podvrgnuto posebnim propisima javnog prava, te je kao takvo podvrgnuto zakonodavnom okviru kojim se uređuje pojam ustanove.

Kontinuirani razvoj zakonodavnog okvira u Republici Francuskoj rezultirao je formiranjem općeg stava o potrebi uspostavljanja „načela kvalitete pravnih propisa“. Ograničenja tog načela i načina njegove provedbe, u procesu donošenja od strane javnopravnih tijela, istakla su se posebno kroz primjedbe iznesene tijekom javnog savjetovanja s ciljem poboljšanja kvalitete njegove učinkovitosti. Usprkos svim nastojanjima, može se zaključiti kako kvaliteta pravnog sustava u posljednje vrijeme nije pokazala znatan napredak.

Tema kvalitete sudskih odluka veoma je široka i može se sagledavati s različitih aspekata odnosno s obzirom na različite vrste sporova. Stoga ćemo posebnu pažnju dati javnopravnim sporovima (upravnim i ustavnim) koji imaju za cilj poboljšati kvalitetu sudskih odluka, primarno njihov sadržaj. Isto tako, važno je posvetiti pozornost obrazloženju sudskih odluka radi razumijevanja sadržaja presude s ciljem što efikasnije zaštite prava stranaka. U predmetnom članku ponajviše ćemo se osvrnuti na proceduralna pravila, kao i na opseg sudskog nadzora i njegovu učinkovitost. Pritom je nužno naglasiti vrlo zanimljiv razvoj sudskog nadzora.

Autori proučavaju kako su općine i gradovi, a supsidijarno i županije ispunile svoju obvezu brige o napuštenim i izgubljenim životinjama, odnosno jesu li samostalno ili u suradnji s drugom općinom ili gradom osnovali sklonište ili potpisali ugovor s već postojećim skloništem. Podaci su dobiveni anketom koju je Udruga Prijatelji životinja provela među svim hrvatskim gradovima i općinama (uzorak 539 općina i gradova). Analizirani su odgovori na pet pitanja.1 Iz rezultata se može zaključiti da je najveći dio općina i gradova potpisao ugovor s postojećim skloništem, ali da pritom značajan dio njih nije poštovao zakonsku odredbu koja govori da sklonište mora biti u županiji gdje se općina ili grad nalaze. Proučene su odredbe Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine 102/17, 32/19 – dalje u tekstu NN), namjere zakonodavca pri njegovu donošenju, kao i određene odluke državnih tijela i sudova s obzirom na potpisivanje ugovora s nekim postojećim skloništima.

Ključni dio ustavne nadležnosti svakog ustavnog suda predstavlja apstraktna kontrola ustavnosti zakona i drugih propisa. Prikazan je sustav ustavnosudskog nadzora ustavnosti zakona kao temeljnog jamstva oživotvorenja vladavine prava, konstitucionalizma i načela ustavnosti u formalnom i u materijalnom smislu. Rad je posvećen analizi odabranih odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske u nadzoru ustavnosti i zakonitosti upravnopravnih propisa, zakona i podzakonskih akata. Upravo ispunjavajući prikazanu ulogu u obavljanju zadaća iz svoje nadležnosti, Ustavni sud kao posebno tijelo državne vlasti stalno djeluje kao njegov ustavnopravni korektiv.